Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4

 

 

 

Nakon mog prijedloga da se ode do Alpi, postepeno se slagala ekipa koja se složila s mojom idejom. Konačni dogovor je bio da se kreće 12.7. i da se ide na četiri-pet dana.

Na kraju je do Alpa išlo četiri motora i šest osoba: Robert i Suzana na BMW-u GS 1200, Hifa i Maja na Kawasaki-u Z-750S, Damjan na Yamahi Dragstar 650 i ja na Suzuki V-Strom 650.

Maja je dva mjeseca ranije rezervirala sobe u Heiligenblutu, po cijeni od 18€ po noćenju (kasnije smo vidjeli da rezervacija uopće nije potrebna – soba ima na svakom koraku).

Kako se bližio polazak tako smo sve više promatrali prognozu vremena koja je bila sve samo ne povoljna. Iako je kiša padala nekoliko dana uoći polaska i iako je po prognozi bila predviđena kiša u idućih par dana i kod nas i u Alpama, odlučeno je da se ide.

Okupljanje je bilo u ranim jutarnjim satima. Ruta je vodila dobro znanom Podravskom magistralom do Bjelovara gdje smo prvi puta stali da se nešto malo prigrize. Nakon malo lutanja i traženja pekare po Bjelovaru, uspjeli smo naći pekaru na tržnici.

 

 

 

Dalje je put vodio prema Zagrebu i Sloveniji. Unaprijed je odlučeno da ćemo uzeti slovensku vinjetu i protutnjati Sloveniju auto-cestom, tako da tu baš i nema nekih zanimljivosti (ruta Novo mesto – Ljubljanja – Kranj – Jesenice), osim što su imali neke radove na autocesti, pa se dio išao obilazno, na kraju smo se ipak morali probijati kroz gužve. Pri provlačenju koristili smo i desnu traku što je primjetio policajac na motoru koji se stvorio niodkud. Prošli smo samo s upozorenjem koje je obavljeno u vožnji – dalje više nismo izazivali sreću sa Slovencima. Usput smo došli na ideju da pogledamo Bledsko jezero, ali smo zbog velikih gužvi odustali od toga.

Sljedeći cilja nam je Villach i posjet Louisu. Na izlazu iz Slovenije već se vidi Alpsko okruženje, skijaške staze, Triglav, prekrasni krajolici… Izbjegavamo tunel Karavane, ipak se idemo voziti, pa nastavljamo prema Kranjskoj gori i preko prvog prijevoja – Wurzen pass prelazimo u Austriju.

 

 

 

Nakon malog lutanja po Villachu gdje smo nastojali izbjeći autoput jer nećemo kupiti austrijsku vinjetu, uz pomoć lokalnog bajkera stižemo du Louisa gdje smo obavili kupovinu opreme koja je još nedostajala.

 

 

 

 

S obzirom da je već sunce dobrano prešlo najvišu točku, odluka je da usput stanemo u neki restoran na ručak, kojih na svu sreću ima na svakom koraku.

 

 

 

Sljedeći cilj je Nockalm strase koja se plaća 5€. Vožnja kroz lijepe planinske predjele. S obzirom da je vrijeme tih dana bilo loše, motora je bilo jako malo.

 

 

 

S obzirom da se polako bliži mrak nastavljamo prema našem konačnom cilju prvog dana Heiligenblutu. Nebo se sve više mršti, nastavljamo žestokim tempom bez stajanja da stignemo prije kiše. Nažalost 50 km prije cilja kiša počinje i to dosta jako. Stajemo kod neke pilane i oblačimo kišnjake.

 

 

 

Već dobrano mokri stižemo oko 20.30 na naše odredište, gdje se smještamo i odmah na spavanje.

 

Ukupno pređeno prvog dana 850 km.

 

DRUGI DAN

 

Ustajanje oko 8 sati, pogled prema van – a ono katastrofa!

 

 

Vrijeme je kišovito, maglovito, dosta je svježe. S obzirom da u svakoj sobi imamo Tv, palimo ga da vidimo šta kaže vremenska prognoza – nije dobro, kiša danas i prestanak u toku sutrašnjeg dana. Donosimo odluku da se danas nikuda nemičemo motorima, već idemo u obilazak Heiligenbluta.

S nama su u pansionu još neki bajkeri iz Danske.

 

 

 

Pogled iz sobe (neposredno uz pansion teče potok):

 

 

 

Još malo Heiligenbluta:

 

 

 

Nakon obilaska mjesta, obavljene kupovine (hrane i cuge) – cijene su slične našima, vračamo se u sobe, gdje odmaramo do predvečer i odlazimo do obližnjeg restorana na večeru. Hrana je odlična, porcije su bile dosta velike, a što je najbitnije cijena nije prevelika. U restoranu svi gosti ostavljaju obilježja svojih klubova pa smo to učinili i mi:

 

 

DAN 3.

 

Ustajanje opet oko 8 sati, svi nervozno virkamo van, vrijeme je bolje, kiša nepada, ali je dosta oblačno, tako da kiša može početi svakog trenutka. Odluka je da se idemo voziti pa makar padalo cijelog dana.

 

Pogled na naš pansion:

 

 

 

Za vrijeme doručka smo shvatili da u tom pansionu zna boraviti i naša skijaška reprezentacija kada boravi u ovim predjelima.

 

Današnji plan je obići Gerlos Aline road. Ruta vodi preko Lienza, Miterrsilla, Gerloss road, Wiesing, Kramsag, Worgl, Kitzbuhel, Mittersill i natrag do naše baze. Pakujemo se, oblačimo kišnjake jer je cesta još mokra i pokret. Cesta je sve više suha i taman kada smo mislili da bi mogli skinuti kišnjake, javljaju se prve kapi kiše.

 

 

 

Kiša pada ko blesava i nepokazuje naznake da će stati. Mokri ko miševi stajemo da se malo odmorimo i zgrijemo, upadamo u kafić na benzi. Mogu misliti šta je mislila konobarica kada je nas šest upalo, a sa nas se cijedi na sve strane!

 

 

 

Evo malo krajolika sa današnje vožnje:

 

 

Vidi nas kao sa neke druge planete:

 

 

 

Poznato skijaški centar Kitzbuhel:

 

 

 

Povratak u bazu i pravac večera u stari restoran.

Ukupno pređeno trećeg dana 400 km.

 

DAN 4.

 

Kako se jučer navečer vrijeme smirilo i naoblaka razišla, svi smo rano ustali da vidimo kakav će biti dan, a ono vani:

 

 

Današnji plan je osvajanje Grossgloknera. Gledamo vani snijegje padao po vrhovima, na Grosu je +3°C, ali to nas ne pokolebava. Dobro se oblačimo i pravac Gros.

Pogled na Heiligenblut:

 

 

Ulaz se naplaćuje 17€.

 

 

Dalje cesta vodi samo uzbrdo, a iza svakog zavoja sve ljepše slike, tako da je teško odabrati koju staviti:

 

 

Tamo tek trebamo doći:

 

Hifa bi malo mlijeka:

Tamo smo bili:

 

I onda konačno Grossglokner:

Ledenjak:

Iza Roberta je najviša točka:

Odlazak do muzeja Swarovski kristala:

A evo i njega – svizac, samo nismo vidjeli da je zamotao čokoladu:

Malo slikica iz muzeja:

Pogled odozgor:

Prijevoj Hochtor je osvojen:

Nastavljamo dalje na drugu stranu kroz tunel:

Nakon silaska s Grosa nastavljamo prema Kaprunu i Zell am Seeu. Stajemo na ručak u restoran sa samoposlugom, cijene odlične.

Nastavljamo dalje okolicom Zell am Seea:

Vraćamo se nazad preko grosa i osvajamo navišu točku putovanja, koja je ovaj puta bila u oblacima:

Kako se spuštamo tako jesve vedrije, pa eto koja slikica Heiligenbluta ovog puta u punom sjaju:

Ukupno pređeno četvrtkog dana: prekrasnih 150 km.

 

DAN 5.

Vrijeme je povratka kući. Plan je povratak preko Italije i talijanskih Alpi. Nakon doručka pakovanje i polazak:

Granice između Austrije i Italije nema, samo znak:

Cilj nam je Cortina d Ampezzo:

Talijanske Alpe:

Prijevoj Falzarego:

Cortina:

Lokalnim cestama nastavljamo prema Udinama gdje planiramo na autocestu.

Negdje u Italiji:

Autocestom šibamo kroz Italiju i Sloveniju. Tu smo držali dobar tempo 140-160 km/h, koliko je Dragstar mogao pratiti.

Konačno Hrvatska, gdje nas dočekuje Mijo – član kluba, smješta nas u sobe u okolici Poreča (hvala Mijo).

Odlazimo na večeru i pravac krpe:

Ukupno pređeno: 450 km

 

DAN 6.

Ustajanje i odlazak do Mije na kavu. Plan je da Mijo i njegova kćer Amanda idu s nama do Mirnog kutka u Gorskom kotaru gdje ćemo stati na klopu. Usput ćemo naići do Huma.

Puštanje vodenice u pogon:

Uz put se stalo malo i na Grobnik.

Mirni kutak i janjetina:

Dalje šibamo kući Podravskom magistralom i uz par stajanja sretno dolazimo kući.

Ukupno pređeno 6. dana: 600 km.

 

Sveukupno pređeno cca 2500 km. Svi motori su odradili put bez i najmanjeg problema. GPS smo imali, ali s obzirom da ga je Robert nabavio uoći samog puta, nije ga stigao proučiti tako da smo da koristili samo kao kontrolu, a osnova za navigaciju je bila karta.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *